Portal Svijet Rukometa nastavlja sa pričama o mladim i perspektivnim rukometašima koji nam dolaze iz Bosne i Hercegovine. Nakon Domagoja Alilovića, danas vam u rubrici „Oni dolaze“ donosimo interviju sa Adinom Faljićem.
Radi se o mladom i veoma perspektivnom igraču, članu seniorske ekipe RK Krivaja iz Zavidovića. Adin je takođe i standardni član juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Rukometaš rođen 2000. godine igra na poziciji pivotmena a prije seniorskog, nastupao je i za sve omladinske selekcije zavidovičkog prvoligaša.
U razgovoru za Svijet Rukometa Adin je govorio o svojim počecima, uzorima, planovima za budućnost i mnogim drugim temama.
Rukometom se baviš od malih nogu, da li su te u početku zanimali i neki drugi sportovi, ili je rukomet tvoja jedina ljubav?
Kao mali trenirao sam karate i kako je vrijeme odmicalo moja ljubav prema tom sportu bila je sve manja. Shvatio sam da me ne zanimaju individualni sportovi pa sam kasnije pokušao sa jednim od kolektivnih, a to je nogomet. Iz dana u dan ljubav prema lopti bila je sve veća, ali uprkos tome shvatio sam da nogomet nije pravi sport za mene te ga i nakon nekoliko mjeseci treniranja napuštam. Silom prilika odlazim na rukometni trening i istog dana shvatam da između mene i rukometa vlada neka posebna veza. Veoma brzo sam napredovao te su isto tako počeli da se nižu i brojni uspjesi što mi je govorilo da je ovo pravi sport za mene.
Kada si shvatio da je rukomet pravi sport za tebe?
Spoznavši da individualni sportovi i nogomet nisu za mene te nakon prvih rukometnih treninga shvatio sam da je to pravi sport za mene. Sport u kome sam se osjećao siguran i stabilan. Kako je vrijeme odmicalo uspjesi su počeli da se nižu. Upravo ti uspjesi dali su mi elana i potvrdili moj ispravan odabir.
Ko je tvoja najveća podrška?
Kao i svakom drugom mladom sportašu najveća podrška su mi roditelji. Od prvog dana bili su tu za mene i vjerovali su u mene čak i onda kada to niko nije. Pored roditelja istakao bih i Harisa Galijaševića, svog bivšeg trenera, a sada veoma dobrog prijatelja. Njegova podrška i briga nikad nije bila upitna. Uvijek je bio tu za mene, čak i onda kad sam to najmanje očekivao. Neprestano mi je stajao iza leđa i tjerao me da koračam dalje nedozvoljavajući mi da odustanem.
Upisao si i nekoliko nastupa u omladinskim reprezentativnim selekcija Bosne i Hercegovine. Koliko ti nastupi znače za mladog sportistu?
Ti nastupi su od velikog značaja za mlade sportiste. Kroz te nastupe shvatiš da i ti nešto vrijediš, da tvoj trud nije uzaludan. Oni te tjeraju da radiš još jače, da budes još bolji i da se trudiš kao nikad do sada. Jednostavno ti dadnu još veću nadu da možeš postati neko, neko ko će jednog dana upisati nastupe za A reprezentaciju BiH i ko će zaigrati u velikim evropskim klubovima.
Škola, treninzi, utakmice, sigurno je da imaš puno obaveza. Da li je teško uskladiti sve te obaveze?
Itekako da je teško. Da bi sve te silne obaveze učinili lakšim i da bi sve mogli stići svaki dan mora biti kvalitetno isplaniran. Uz dobru organizaciju također su potrebna i mnoga odricanja. Jednostavno morate prihvatiti činjenicu da vi niste kao ostali vršnjaci, da ste ozbiljni sportisti koji žele postati neko i napraviti nešto veliko u svom životu.
Dobitnik si brojnih priznanja i nagrada. Ima li neko priznanje koje bi posebno istakao?
Posebno bih istakao svoju prvu medalju koju sam osvojio sa svojim timom na turniru u Šibeniku. Oduvijek sam imao želju da se okitim medaljom koju bi s ponosom nosio oko svog vrata tako da je ona imala veliku sentimentalnu vrijednost za mene. Iako je bila bronzana, ona je za mene bila zlatna. Također bih istakao i bronzanu medalju koju sam osvojio sa svojim nacionalnim timom na turniru u Grčkoj. To je bila moja prva medalja sa omladinskom reprezentacijom i nadam se da će ih u budućnosti biti mnogo više sa A reprezentacijom BiH.
Već dvije sezone nastupaš za seniorski tim RK Krivaja. Kakva su tvoja očekivanja, vraća li se Krivaja u elitu?
Kao osoba koja vjeruje u sebe i svoje saigrače sa sigurnošću mogu reći da se naša Krivaja vraća u elitu. Kvalitetno radimo i svakom treningu pristupamo ozbiljno tako da ne sumnjam u konačan ishod svog tima.
Kao i svaki mladi sportaš sigurno imaš svoje sportske uzore. Hoćeš li nam otkriti ko su?
Iako potiče iz drugog sporta, jedan od mojih sportskih uzora je Ronaldo. Od njega sam mnogo toga naučio, a prvenstveno to da treba uvijek biti čovjek, da treba pomagati ljudima u nevolji, da nikad ne treba dozvoliti da ti slava udari u glavu i da treba čvrsto stajati na zemlji, a ne letjeti među oblacima. Što se tiče mog rukometnog uzora to je definitivno Julen Aguinagalde. Njegova igra i zalaganje na terenu oduvijek me je ostavljala bez daha i nadam se da ću jednog dana biti izuzetan rukometaš kao on, rukometaš o kome će govoriti cijeli svijet.
Gdje se vidiš u budućnosti?
Kao i svaki mladi igrač maštam da jednog dana zaigram za neki veliki evropski klub i da postanem A reprezentativac BiH. Nadam se da ću jednoga dana izrasti prvenstveno u izuzetnog čovjeka i osobu a zajedno s time i u izuzetnog rukometaša te da će moji trenutni snovi postati java.
Za kraj, poruka mladim sportašima?
Uvijek trčite za svojim snovima i nikada ne odustajte od njih pa čak ni onda kada vam se oni čine neostvarljivim. Put do uspjeha je trnovit i mnogo puta ćes posrnuti i pasti, ali je važno da nikad ne ostaneš na koljenima nego da iz svakog tog pada ustaneš jači nego ikada!
Svijet Rukometa
