Portal Svijet Rukometa došao je u posjed pisma kojeg je Generalni sekretar Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine, Lejla Hairlahović, uputila na adresu Evropske rukometne federacije nakon neuspjelog pokušaja održavanja Skupštine Rukometnog Saveza BiH koja trebala biti održana 21. jula.
Nedolaskom delegata iz Republike Srpske, skupština nije održana, a nakon neuspjelog pokušaja održavanja skupštine potpredsjednik Saveza, Amir Zahirović, i članovi Upravnog odbora, Emir Dautović i Mirsad Mahmutagić, podnijeli su ostavke. Ostavku je dao i Nedim Musić.
Nekoliko dana poslije i Generalni sekretar Rukometnog saveza BiH, Lejla Hairlahović, podnijela je ostavku.
Podsjetimo, ubrzo nakon što je pismo stiglo u EHF, iz ureda Predsjednika EHF upućeno je oštro pismo Olimpijskom komitetu BiH i Ministarstvu civilnih poslova, a u vezi sa situacijom u Rukometnom Savezu BiH.
EHF ima potpune informacije o stanju u RSBiH kada su u pitanju pravni, financijski i organizacijski aspekt, a naglašavaju da je odlaskom generalnog sekretara koja je bila posljednja kontaktna tačka, čak i bez svoje kancelarije, odlučujući korak na odgovornim tijelima u BiH koja se moraju uključiti kako bi se izbjegla ozbiljna šteta prema rukometu u BiH i reputaciji RSBiH u svijetu sporta.
Pod sadašnjim uvjetima, niti jedan tim iz BiH ne može učestvovati u EHF takmičenjima ove sezone, niti reprezentacija može učestvovati u kvalifikacijama za EURO 2020.
Upravni odbor EHF će morati suspendirati BiH na narednoj sjednici sredinom septembra što će imati posljedice za sve predstavnike na tehničkom i takmičarskom nivou, uključujući i individualce na funkcijama. EHF očekuje jasan stav do 20. augusta 2018. EHF će paralelno ovom pismu upoznati i IHF u vezi sa situacijom, kao i sve one koji su bili imenovani kao odogovorna lica u prethodnom periodu.
EHF žali zbog svega i traži uključivanje nadležnih institucija.
Sadržaj pisma prenosimo u cjelosti…
“Ovih dana smo suočeni s mnogim poteškoćama i stvarno ogromnim problemima u funkcioniranju. Kao što ste već bili obaviješteni, Savez nije bio registriran u skladu s državnim zakonima 2002. i 2008. godine. Prvo je upitno kako su porezne vlasti dale ID broj Savezu 2003., iako nije bio registriran u skladu s sa Zakonom o udruženjima i fondacijama. Nakon tog konkretnog Zakona, Zakon o sportu u BiH stupio je na snagu 2008. godine, a postojeći Rukometni savez Bosne i Hercegovine bio je u obavezi da se registrira u skladu s tim zakonom.
Nažalost, Savez nije bio registriran u skladu s gore navedenim zakonima.
Nakon Svjetskog juniorskog Svjetskog prvenstva 2013. , Savez je napravio najveći dug od cca 300.000 €. Godine prije prvenstva nisu bile dobre, ali dug nije bio tako velik (npr. 2005 – cca 20.000 €, 2008 – cca 70.000 €, 2012 – 50.000 €). Savez je napravio značajan dug također u 2015. godini – cca 45.000 €, a 2016. godine – cca 130.000 €. Vlada je prestala sa doznakama Savezu iz budžeta 2015. i kasnije jer nije bio registriran u skladu sa zakonima.Da biste shvatili organizaciju, želim istaknuti da se Bosna i Hercegovina kao država sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i Federacije BiH, te Brčko Distrikta. RS BiH sastavljen je na isti način (Savez je organiziran kao država Bosna i Hercegovina: tri konstitutivna naroda imaju ista prava. Dakle, svi odbori i komisije u Savezu sastoje se od predstavnika iz tri naroda i kako bi se donijela odluka, mora postojati konsenzus. Nije dopušteno donijeti odluku ako se ne slažu predstavnici sva tri naroda.). Zakon o sportu u Bosni i Hercegovini u članku 22. stavku 2. kaže: ” Sportski savezi organiziraju se na nivou Bosne i Hercegovine i entiteta, a u zavisnosti od razvijenosti sporta, i na drugim nivoima administrativnog organiziranja u Bosni i Hercegovini. Za jedan sport može se na nivou Bosne i Hercegovine osnovati samo jedan sportski savez.”, Rukometni savez su trebali organizirati dva entitetska saveza: Rukometni savez Republike Srpske i Rukometni savez Federacije BiH (isto kao i državna organizacija). Iako su ti savezi bili voljni preregistrirati postojeći RSBIH, suočili su se sa ogromnim problemom: do 2017 nije bilo registriranog rukometnog saveza u Ministarstvu pravde BiH! Dakle, morali su napraviti novi savez, a preuzeli su i sva prava i obveze iz starog rukometnog saveza, kao i kontinuitet. Bili su spremni preuzeti sav dug i napraviti reprogram duga. Savez na razini Bosne i Hercegovine osnovan je u junu 2017. godine kada je pravno registriran kao Rukometni savez BiH u Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine.
No, porezna uprava je odbila dati identifikacijski broj jer je u svom sistemu već imala pravni subjekts istim imenom, kao i dug veći od 3,5 mil KM, odnosno cca 1,8 mil. €. Porezne vlasti htjele su dati stari ID broj, iako je registracija bila od 2017. godine. Novoizabrani predstavnici pokušali su riješiti problem, ali su porezne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine donijele prvostepene i drugostepene odluke u kojima su naglasili da neće registrirati novoosnovani pravni subjekt. Za razliku od poreznih vlasti, Ministarstvo pravde BiH opetovano tvrdi da samo jedan RSBiH koji je osnovan 2017. godine, legalno postoji. Posljednji odgovor od strane poreznih vlasti je stigao u junu 2018. u kojem se predlaže sudsko odlučivanje i rješavanje tog pitanja.U međuvremenu, kontaktirali smo porezne vlasti u entitetu Republika Srpska, a oni su nam odgovorili da je moguće dovršiti poreznu registraciju u tom dijelu Bosne i Hercegovine jer je Ministarstvo pravde državno ministarstvo. Što se tiče prethodno registriranog Saveza u poreznim tijelima Federacije Bosne i Hercegovine, tvrdili su da imaju odvojene sisteme ID brojeva.Tijekom maja 2018. godine, RSBiH je morao napustiti prostorije jer je dug prethodno registriranog subjekta iznosio više od 25.000 €. Od maja 2018. godine Savez nema svoj ured, i jasno je da ne posjeduje ID broj i bankovni račun od juna 2017. godine.Imajući u vidu da su iskorištene sve zakonske mogućnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Upravni odbor Saveza zatražio je sazivanje sjednice Skupštine 21. jula 2018. kako bi promijenio član 3. Statuta RSBIH i premjestio sjedište iz Sarajeva (Federacija BiH) u Istočno Sarajevo (Republika Srpska) – to je bio uvjet za dovršetak porezne registracije u entitetu Republika Srpska. Prema statutu RSBiH, delegati Skupštine biraju se u četverogodišnjem mandatu. Dakle, delegati iz juna 2017. godine bili su obaviješteni o Skupštini. Tada smo primili pismo iz Rukometnog saveza Republike Srpske u kojem oni tvrde da imaju nove delegate za Skupštinu i Upravni odbor sukladno sudskoj odluci u svom entitetu i nakon spora o dvije odvojene skupštine u RSRS. Tražila sam dokaz, ali su poslali odluku koja nije stupila na snagu jer je u toku žalbeni rok. Također sam naglasila da moraju poštovati Statut RSBiH i dopustiti da izabrani delegati iz juna 2017. godine pristustvuju Skupštini. Također, naglasila sam da, čak u slučaju stupanja na snagu predmetne odluke, samo Skupština može promijeniti članove Upravnog odbora. Iz ureda su posalali dva pisma, bez dokaza iz registra udruženja i bez broja protokola. Moj je odgovor bio isti – odluka nije stupila na snagu i delegati su već izabrani u junu 2017. godine.
Sastanak je trebao biti održan u Istočnom Sarajevu 21. jula 2018. u 12:00, ali delegati iz Rukometnog saveza Republike Srpske nisu došli (samo dva od 15 delegata iz Rukometnog saveza Republike Srpske su došli). Došli su samo Bošnjaci i Hrvati, ali nisu mogli održati sastanak bez Srba.
Čak niti tri od četiri predstavnika RSRS nisu došli na sastanak Upravnog odbora istog dana. Dakle, Skupština i Upravni odbor su blokirani. Nije jasno zašto zakonito izabrani predstavnici Skupštine i Upravnog odbora nisu došli i imam samo neformalne informacije da su pod velikim pritiskom, uglavnom političkim.
Kao rezultat te situacije i blokade RSBiH i njezine budućnosti, sva četvorica bošnjačkih predstavnika u Upravnom odboru podnijela su ostavku, hrvatski predstavnici su dali mandate Skupštini, a generalni sekretar je, također, dao mandat Upravnom odboru.
U razgovoru sa medijima, pokušala sam da imenujem stvari i procese onakvima kakvi jesu. I nazvala sam ih bojkotom i politikanstvom. S tim u svezi, suočila sam se s mnogim kritikama i pritiscima Rukometnog saveza Republike Srpske. No, i dalje sam na stajalištu da svi članovi RSBiH trebaju poštovati Statut Rukometnog saveza BiH i odluke koje su pravosnažne.
Nažalost, ovo je izborna godina i svako može osjetiti isticanje nacionalizma, netolerancije i jezika mržnje. Atmosfera iz BH društva odražava se na sport i stvarno sam to osjećala tijekom ovih osam mjeseci.
Stvarno je teško raditi u organizaciji gdje su nacionalni i osobni interesi važniji od rukometnog interesa. Dokaz za to je činjenica da naša djeca ne smiju igrati lige mladih s djecom drugih entiteta. Primjerice, klub iz Federacije Bosne i Hercegovine igra federalnu ligu, a na putu do drugog federalnog kluba prolazi kroz mnoge gradove i gradiće u Republici Srpskoj, ali mu nije dopušteno igrati tamo. Također, neki klubovi ne smiju igrati lige koje prelaze granice entiteta, iako žive na području od 100 km. Neki od klubova pridružuju se graničnim ligama u Hrvatskoj jer žele da njihova djeca igraju. Čini se da su granice entiteta vrlo diskriminirajuće i nesportske. Naša se djeca mogu susresti samo na finalu natjecanja mladih.
Ista situacija je s klubovima, sucima i delegatima. Sve tri nacije traže od klubova, sudaca i delegata da se odluče tko su oni: Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Dakle, nerijetko koristimo pojmove: “bošnjački klubovi”, “srpski klubovi” ili “hrvatski klubovi”. To je prava šteta zbog sporta koji nastoji povezati ljude.
Nisam sigurna kako će RSBiH riješiti ovaj problem. Činjenica je da je nova sezona upitna jer Upravni odbor nije donio odluku o propozicijama za novu sezonu, niti je donio odluku o novim pravilima registracije i transfera koji moraju biti u skladu s IHF-om i EHF-om. Čak i sedam dana nakon 21. jula niko ne pokušava riješiti probleme, ali neki od ljudi koji su napravili blokadu predlažu ligu neovisnu od RSBiH. Stvarno sam pokušala objasniti da Savez nije samo liga već i sav sistem. Nažalost, većina njih nije to shvatila i zadovoljni su što imaju Savez koja nema sistem, koji ima ligu koja nije dobra i koja ima mnogo glasina o korupciji (klubovi – suci – delegati).
Posljednje, ali ne i najmanje važno, želim vam zahvaliti za svu vašu pomoć i podršku tijekom ovih osam mjeseci. Bila sam jako zadovoljna u radu sa EHF-om. Nadam se da će se neke stvari promijeniti u Bosni i Hercegovini. No, u ovom trenutku, bez ID broja, bankovnog računa, ureda i obavljanja svih stvari u Savezu (mi nemamo zaposlenike jer nemamo ni ured, a ni mogućnosti da damo plaće, te i sama volontiram od decembra 2017.), mislim da sam učinila sve najbolje. Ako se situacija popravi i ako dobijem značajnu podršku, ostat ću. Ali, bojim se da se to neće dogoditi. Svi istinski ljubitelji rukometa u Bosni i Hercegovini bili bi zahvalni da EHF organizira neki odbor ili tijelo za normalizaciju situacije u rukometu. Ako EHF odluči pomoći u rješavanju problema, ja ću biti na raspolaganju.”
Svijet Rukometa