Senad Kamberović ili kako ga prijatelji zovu “Mrlja” dugogodišnji rukometni radnik, igrač, sudija, prije nekoliko godina odselio je sa svojom porodicom u daleku Švedsku, gdje je nastavio život, a evo nakon nešto više od tri godine pristao je da za portal Svijet Rukometa govori o svom rukometnom stažu u Bosni i Hercegovini, rukometnim prilikama u Švedskoj i Bosni i Hercegovini ali i mnogim drugim temama.
Kamberović je u rukometni sport ušao prošavši sve selekcije RK „Konjuh“ iz Živinica, gdje je nekoliko sezona uspješno branio boje ovog kluba.
Nakon aktivne igračke karijere, Senad se opredjeljuje za suđenje, gdje kao član ZRS Tuzla započinje svoju karijeru sa Jasminkom Husićem a kasnije će suđenje nastaviti sa svojim dugogodišnjim kolegom Mevludinom Šabićem.
Poslije je osnovao Zbor rukometni sudija Živinice. U nekoliko sezona obnašao je funkciju komesara takmičenja na 1. Ligama FBiH. Jedan je od osnivača Rukometnog saveza u Tuzlanskom kantonu i pokretač Omladinske rukometne lige TK i ZDK.
Od 2015. godine, Senad živi i radi Švedskoj, u gradu Štokholmu, gdje je nastavio svoju sudijsku karijeru, a odnedavno je postao i instruktor suđenja u ovoj razvijenoj zemlji, sa velikom i uspješnom tradicijom, kada je rukomet u pitanju.
Tim povodom odlučili smo kontaktirati Senada te sa njim porazgovarati o rukometnim temama kako u Švedskoj tako i u Bosni i Hercegovine.
Gospodine Kamberoviću, prije svega, lijep pozdrav iz BiH i kažite nam, kako se osjećate danas nakon tri godine provedene u Švedskoj ?
Prije svega lijep pozdrav za vaš portal iz Švedske. Osječam se vrlo sretno i zadovoljno poslije nešto više od tri godine provedene u novoj sredini, ali uz porodicu i prijatelje kao da sam mnogo duže.
Aktivno ste igrali rukomet, bili ste vrlo uspješan sudija i sportski radnik. Šta je na vas ostavilo najveći utisak i koju bi ste od ovih uloga izdvojili ?
Svaka uloga je imala svoju vrijednost i sve što sam radio mislim da sam dao svoj maksimum.
Trinaest sezona ste sudili Premijer ligu i četiri sezone ste bili komesar 1. Liga. Kako danas gledate na taj dio života ?
Što se tiče suđenja to je bio najljepši dio sportskog života kada sam i stekao veliki broja prijatelja ali i onih koje ne bi nazvao neprijatelji nego neistomišljenici. A što se tiče uloge komesara takmičenja o tome treba da sude ljudi i klubovi koji su bili učesnici. Jedino na što sam bio ponosan je to što nisam dozvolio da niko utiče na moje odluke (mada je bilo pokušaja).
Jedan ste od osnivača RS u TK i Omladinske RL TK. Pratite li danas rad RS u TK i ORL i kako danas gledate i ocjenjujete njihov rad i ulogu ?
Jesam, i to je zaista bio pravi potez i organizacija na visokom nivou kako je danas ne znam ali se nadam da je u pola isto i bio bih zadovoljan ako je tako.
Sigurno pratite stanje u i oko RS BiH. Čujete li se sa svojim prijateljima i kako sve to doživljavate ?
Pratim jako malo ali kako vidim pomaka nema, afere konstantno iz sezone u sezonu a niko se ne sankcioniše i tako u nedogled.
Sudijsku karijeru ste nastavili u Švedskoj. Recite nam gdje ste danas kao sudija, kako ste se prilagodili i da li ste na početku imali podršku od novih kolega?
Ćim sam rijeđio status boravka stupio sam u kontakt sa našim kolegom Mirzom Kurtagićem koji me uputio na pravu adresu , kod danas mog najboljeg prijatelja Niklasa Axvalena. Dobio sam probnu utakmicu i nakon dva dana licencu (Distrikt sudija). Nakon polusezone dobio sam kategoriju (Region sudija) znači da mogu suditi utakmice od druge lige žene i četvrte muške lige, plus sve mlađe kategorije. Sudim svaki vikend subota i nedjelja. Uz posao koji imam zaista sam sretan što mogu raditi šve sto sam želio.
Od nedavno ste dobili zvanje instruktora suđenja. O čemu se zapravo radi?
To je edukacija mladih sudija jer u Švedskoj je problem nedostatak sudija pošto imaju veliki broj utakmica.
Možete li povući paralelu između BiH i Švedske, kada je u pitanju suđenje,edukacija i rukomet kao sport uopšte ?
Teško je povući paralelu imeđu te dvije države u svakom segmentu.
Koji su vam dalji planovi, kada je vaša karijera u pitanju ?
Nastavljam sa suđenjem sve dok me zdravlje posluži i fizička sprema, je ovdje nisi limitiran godinama a u dogledno vrijeme i nastaviti rad u Savezu Stockholma kao jedan od komesara .
Za kraj, da li imate nešto da dodate ili poručite rukometnim sportskim radnicima i svojim kolegama ?
Sve što sam htio reči rekao sam kad sam pošao za Švedsku i uspio organizovati Skupštinu RS BIH sa nekolicinom prijatelja gdje sam bio ubijeđen da će pravi i stručni ljudi uspjeti nešto napraviti ali su ti ljude ponizili a posebno gospodina Abasa Arslanigića koji je bio kandidat za prvog čovjeka Rukometnog saveza Bih. Morao sam ovo napomenuti da bi dao signal nekim novim mlađim kolegama da se bore za boljitak rukometa u BIH.
Pozdravljam sve rukometne prijatelje kojih imam zaista puno i želim im puno sreće u radu.
Svijet Rukometa