U svijetu sporta nije rijetka situacija da se blizanci vrlo uspješno bave sportom, pa tako ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak u ovom slučaju. U bh. rukometu imamo nekoliko sjajnih primjera. Braća Konjičanin, Dino i Amar već nekoliko godina nalaze se na sudijskim listama IHF-a (Međunarodna rukometna federacija) te veoma uspješno sude na velikim takmičenjima, svjetskim i evropskim rukometnim prvenstvima kao i utakmice EHF Lige prvaka.
Braća Benjamin i Senjamin Burić okosnica su Rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i članovi evropskih rukometnih velikana. Burići su tokom svoje rukometne karijere uglavnom nastupali za istu ekipu, ali nakon završetka karijere u RK Gorenje Velenje, rukometni put razdvojio je ove Maglajlije. Senjamin je rukometnu karijeru nastavio u Nantesu, dok je Benjamin preselio u njemački Wetzlar.
Treći primjer dolazi nam iz Ljubuškog, sestre Matea i Martina Šumelj a koje nastupaju za ekipu OŽRK Jedinstvo iz Tuzle.
Sestre Šumelj u razgovoru za portal Svijet Rukometa govore o svojim rukometnim počecima, rukometnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i mnogim drugim temama.
Kako je sve počelo?
Rukometom smo se počele baviti prije dvanaest godina, tada kao devetogodišnjakinje. Imale smo želju da se upišemo na neki sport, i odlučile smo se za rukomet. Gledajući rukomet na tv-u, ovaj sport nam se učionio veoma zanimljivim, tako da nam nije nimalo žao što smo se ipak odlučile za rukomet, koji je inaće u Ljubuškom veoma popularan.
Da li je rukomet sport kojim ste se uvijek željele baviti?
Da naravno, odmah smo znale da je to to..
Koliko sport i rukomet utiću na vaše živote?
Bavljenje sportom je nešto što čovjeka izgradi i u ojača kako na psihičkom tako i u fizičkom smislu. Rukomet nas je naučio da u životu uvijek ima padova i uspona te da nikada ne treba odustati od svog cilja i svakim danom nastojati biti što bolji. Rukomet pozitivno utiče na naše živote. Svaki dan imamo treninge, nekad i dva, a skoro pa svakog vikenda i utakmice. Trening nam je uvijek na prvom mjestu jer jednostavo obožavamo da se bavimo rukometom i uživamo u tome.
Vaši sportski uzori?
Martina igra na poziciji golmana a kako kaže nema nekog posebnog uzora, jer svaki golman je poseban i specifičan na neki svoj način, ali mišljenja je da je jedan od najboljih golmana svih vremena Thierry Omeyer. Matea igra na poziciji pivotmena i u sportu ima više sportskih uzora, ali jedna od najdražih rukometašica joj je Heidi Loke.
Šta vas posebno motiviše?
U rukometu nas posebno motiviše borbenost, komunikacija i dobar odnos sa suigračicama, kao i timski duh.
Tko je vaša najveća podrška?
Najveća podrška su nam definitivno roditelji bez kojih ne bih dospjele do ovdje gdje smo sada, sestre, prijateljice, suigračice i treneri. Svakako je da smo i jedna drugoj velika podrška.
Pored toga što aktivno trenirate i igrate rukomet, uporedo i studirate. Da li je teško izbalansirati sve obaveze kojih je veoma mnogo?
Pa ponekad zaista bude teško, zbog utakmica i veoma dalekih putovanja vikendom, gdje se doista izgubi jako puno vremena koje bi se moglo iskoristiti na učenje. Svakako je da trebamo naglasiti da većina profesora na našim fakultetima zna da se bavimo sportom te nam ponekad i znaju izaći u susret. Trudimo se da ne pripuštamo ni jedno ni drugo, a osim fakultetskih obaveza i sporta tu su naravno i privatne obaveze ali sve se na kraju dobrom organizacijom vremena uspije stići.
Vaši planovi za budućnost?
Trenutno neki budući planovi uglavnom su vezani za uspješno okončanje studija, a što se tiće planova na sportskom planu, rukometom se želimo baviti još dosta dugo, a ukoliko nam se ukaže i neka prilika za odlazak u inozemstvo, zašto je ne iskoristiti.
Kako gledate na rukometnu situaciju u Bosni i Hercegovini?
Rukomet u Bosni i Hercegovini nalazi se u jako lošoj situaciji, mnogo bolje je to bilo prije. Nadamo se da će se uskoro početi okupljati ženske reprezentativne selekcije u svim kategorijama, te da će doći do pozitivnih promjena, generalno, kada je u pitanju naš rukomet.
Ženski rukomet u Bosni i Hercegovini?
Ženski rukomet u Bosni i Hercegovini je znatno slabiji u odnosu na prijašnje godine. Sve je više mlađih i neiskusnijih igračica i ekipa koje tek počinju da igraju u najvišem rangu, tako da se pomalo izgubila strast i želja za pobjedama, kao nekada prije. Kao što smo već napomenule, nadamo se da će početi okupljanje ženskih reprezentativnih selekcija, kako bi došlo do napredka ženskog rukometa u BiH.
Imate li neku poruku za mlade sportaše?
Pa naša poruka mladim spostašima je da se sportu okrenu i srcem i tijelom te da nikada ne odustaju od svojih ciljeva, jer svačiji rad i trud će kad tad doći na naplatu.
Svijet Rukometa
