Ako vam je žao što Zagreb nije pobijedio niti izgledao dobro protiv Szegeda, ne treba vam biti žao previše. Ostanite čvrsti, život ide dalje. Recimo, šesterostruko skuplji Kiel izgledao je u nedjelju u Kielcu – dramatično. Nikad u povijesti ovaj najveći njemački klub posljednja dva desetljeća nije doživio takvu blamažu. Poražen je čak 11 golova razlike od poljskog prvaka i nakon dva kola Lige prvaka jedini je u skupini B bez boda.
Prije neki dan poniženi su za bundesligaške pojmove u Wetzlaru čak 8 golova minusa, prije toga su kod kuće su izgubili od Hannovera, PSG-a, pa kada se na to doda i poraz u Melsungenu, ispada da je s obzirom na konkurenciju Kiel već u ovom trenutku izgubio šansu za njemački naslov, a s obzirom na situaciju i ždrijeb Lige prvaka teško će i do Kölna.
Kiel je najbolji primjer kako jedna momčad pati bez jednog igrača, a on se zove Domagoj Duvnjak. Sjedio je u nedjelju na klupi u Kielcu kraj Christiana Sprengera, koji je vodio momčad jer je Alfred Gislason morao na operaciju kralješnice i povratak će pričekati, a momčad vrijedna 11 milijuna eura u totalnoj je “banani”.
Uništeni, a nije ni počelo
Teško se oteti dojmu da je Kiel puno bolji nego što pokazuju rezultati. Tu je ekstra tandem na golu Wolff – Landin, tu je ekstra tandem na crti Toft – Wiencek, tu su iskusni Ekberg, Weinhold, Vujin, Zeitz, pojačani Zarabecom, tu su mladići Dahmke, Dissinger, Bilyk, Lukas… E, sad, nama nije pravo kada izgubimo do Szegeda, a kako li je tek njima na -11 u Kielcu i uništenom sezonom, koja praktički još nije ni počela.
Ono što ne bismo voljeli primijetiti, a moramo, Domagoj Duvnjak za je tu momčad bio puno više od običnog igrača. Alfred Gislason raubao ga je za sve svoje rupe, koje se sada vide savršeno na izvedbi Kiela. Zbog toga je patila hrvatska reprezentacija u mnogo navrata, što nas je koštalo, jer oni koji su to trebali vidjeti nisu, pa je Duvnjak rauban kako je rauban i u Kielu svih ovih godina. Htio to priznati netko ili ne. To je nepobitna činjenica.
Ako pogledamo Kiel u odnosu na posljednje dvije-tri sezone, možemo reći da je imao znatno više problema nego što ih ima danas. Recimo, prošle sezone dugo su bili bez ozlijeđenih Toft-Hansena, Wienceka, Zeitza nije bilo, Vujin i Weinhold su bili ozlijeđeni naizmjence, Lukas Nilsson gotovo nije igrao, Dissinger je bio više izvan terena nego na njemu. A sve to je Duvnjak iznio na svojim leđima.
Danas su tu svi, a nema njega i to izgleda grozno. Gislason je u očaju počeo i izmišljati pa je za obranu izmislio Firnhabera, za napad je umjesto Santosa, koji je ozlijeđen, uzeo Frend-Öforsa, koji ne može ništa, za Duvnjaka uzeo Zarabeca, koji teško igra obranu… I to su te odluke koje je Duvnjak svih ovih godina čudesno krpao naporima, zbog kojih mu je stradalo zdravlje na uštrb Hrvatske. A mi ga još kritiziramo i pitamo zašto nije bolje.
Uz sve poštovanje Kielu, to se nikad više ne smije dogoditi. Duvnjaku je 29 godina i još puno toga može ponijeti na svojim velikim leđima, ali nikad više ovako kao dosad. On sam, naravno, to nikad ne bi prevalio preko usta i zato jedva čekamo da se vrati, da oživi taj Kiel i s novom svježinom ostvari s Hrvatskom ono što mu je još jedina prava velika sportska želja u životu.
Liječnici stopirali povratak
Zbog svega se zatvorio u sebe, ne javlja se, no, informacije koje dolaze iz Kiela kažu da je već želio na teren, ali da su liječnici rekli “ne” do sredine listopada. I onda ga pustimo da diše, da se vrati, nemojmo odmah navaliti na njega da nešto mora… Ima dva i pol mjeseca za ugrijati se do Eura. I on to sigurno neće propustiti. A valjda će i Gislason shvatiti da u Kielu i drugi primaju plaću, ozbiljnu plaću, da bi gubili kod kuće od Hannovera, 11 u Kielcu ili 8 u Wetzlaru. Da je kod nas to slučaj, davno bi bili prošlost. A u Njemačkoj su genijalci. Da, zato što imaju Duvnjaka. Sad se sve vidi savršeno i selekcija i rad, sve baš sve. A i kod nas, na žalost…
A sjećam se Balića, Pamplona, nikad toliki pritisak kao Kiel, a uvijek u nacionalnom dresu savršen. Najbolji. Oprezno s Duvnjakom, tek mu počinje drugo poluvrijeme karijere, a znate gdje je već bio…
Izvor: Dražen Pinević | Sportske Novosti
