Stojan Atlagić nekadašnji rukometaš i trener SS Borca i trener ženskog rukometnog kluba Borac iz vremena kada je ova ekipa imala aposlutnu dominaciju u BiH rukometu u razgovoru za Svijet Rukometa prokomentarisao je najnovija dešavanja vezana za rukomet u Bosni i Hercegovini.
Godinama ste sa ŽRK Borac dominirali BiH rukometom, i onda ste praktično preko noći doživjeli krah. Šta je glavni razlog nestanka ŽRK Borac sa rukometne scene?
Kao i nebrojano puta do sada (primjeri u mnogim klubovima sa prostora ex_-YU) glavni razlog je nebriga o mlađim kategorijama. U cilju postizanja vrhunskih rezultata zanemaren je rad sa podmlatkom koji je jedini realan i dugoročan na ovim prostorima ne samo zbog finansijske oskudice, već jedini ispravan put koji garantuje opstojnost i dugovječnost kluba. Klub nije imao dugoročan plan rada koji bi bio putokaz u radu, nego se svodilo na trenutne ambicije pojedinaca vezano za njihovu trenutnu prisutnost u klubu. Smjena generacija i kriza rezultata dovela je do manjka finansijske podrške, a klub nije mogao da tu situaciju prevaziđe igračicama iz mlađih pogona jer ih jednostavno nije ni imao.
Vidimo da je u regionu ženski rukomet na zavidnom nivou dok u BiH praktično i ne posvećuje mu se neka naročita briga. Po Vama, glavni razlog stagnacije ženskog rukometa u BiH?
Ne znam o kakvoj stagnaciji možemo govoriti kad ženski rukomet ni na klupskom ni na reprezentativnom nivou nije imao značajnije iskorake a o kontinuitetu i da ne pričamo. Ukoliko gledamo predratni ženski rukomet onda da, ali ti rezultati su za sada previsoki za trenutno stanje u ženskom rukometu. Propušteno je mnogo godina koje je teško nadoknaditi i nadati se da trenutnim nastupom u kvalifikacijama za neko reprezentativno takmičenje možemo očekivati boljitak. To je zavaravanje. Neuspjeh u jednom ciklusu je podrška zagovornicima da ženski rukomet treba ostati na marginama. U jednu ruku polazna osnova za ženski rukomet je mnogo lakša nego za muški rukomet iako to pomalo apsurdno zvuči. Treba početi od najmlađih reprezentativnih selekcija ka seniorskoj, dok je muški rukomet išao obrnutim smjerom jer je već imao kontinuitet A selekcije. Posao koji selektor Šuman sa svojim saradnicima radi je za svaku pohvalu jer su dali podjednak značaj svim selekcijama, stručnim štabovima istih. To je putokaz i za ženski rukomet i potrebno je stvarati svoj sistem rada i organizaciju na svim nivoima i svim selekcijama i muškim i ženskim istovjetno da bi na osnovu zajedničkog planiranja svi akteri brže napredovali i stvorili svoj sistem rada ili bolje rečeno vratili nekadašnji kada su današnje rukometne velesile dolazile kod nas da prepisuju.
Prije nekoliko dana formirano je Udruženje Premijerligaša BiH u ženskoj konkurenciji. Da li će konačno doći do napretka ženskog rukometa u BiH?
Neće, a ako je to jedini razlog za napredak mogli bismo biti presretni. Istina je mnogo drugačija,a to je da bez jakog i organizovanog Saveza nema napretka. RS BIH je jedini organ koji EHF ili IHF prepoznaje i uvažava kao partnera tako da sve inicijative, udruženja, klubovi i pojedinci moraju biti u funkciji Saveza i tražiti svoju afirmaciju preko Saveza. Sva formirana ili novoformirana tijela mogu i trebaju biti uvažena i u funkciji što boljeg rada Saveza. Razmišljanja na temu Savez u Savezu nemaju niti osnova niti budućnosti. Naravno da mora biti i obrnuto proporcionalno, a to je da je Savez u službi svih rukometnih aktera podjednako. Udruženje ligaša je u svakom pogledu poželjno kao relevantan faktor u radu Saveza da njegovi organi ne izlaze iz okvira svojih nadležnosti u cilju regularnosti takmičenja i pomoći klubovima a u skladu sa Statutom RS BIH. Formiranje Udruženja je za pohvalu, ali nažalost to je samo spontana reakcija na trenutno stanje u BiH rukometu gdje klubovi traže način za opstanak takmičenja a samim tim i za svoju budućnost.
Banja Luka je rukometni grad. Kako vratiti evropski rukomet u Banja Luku?
Lako i teško. Formula postoji i nije sramota prepisati je, tu je u klupskim arhivama iz nekada slavnih vremena. Teško, jer je za to potrebno vrijeme i mukotrpan rad. Danas je velika zainteresiranost dječaka za košarku, a kod djevojčica za odbojku. Za rukomet ostaje vrlo malo prostora jer su ga drugi brži, bolji, agilniji, organizovaniji uzeli i privukli djecu u svoje sportove. Nekad je Borac kroz svoje selekcije i školu rukometa okupljao i do 1000 dječaka tako da iz kvantiteta je mnogo lakše bilo doći do kvaliteta.
Današnja vremena se u mnogome razlikuju od nekadašnjih, ali nikad nije bilo lako i nikad nije padalo sa neba, nego je puno znoja proliveno uz izrađen i sproveden dugoročan plan. Za stvaranje generacije koja može značajnije participirati danas-sutra u prvom timu znali smo da nam je potrebno 8 godina rada u prosjeku. Generacija Golić, Šarić, Bojinović… trenirala je dva puta dnevno po dva sata trajanja treninga i odigravala u prosjeku 50- 60 utakamica godišnje (i to u svom kadetsko-juniorskom uzrastu).
Takve uslove za rad nije bilo lako stvoriti, a bila su i teža vremena nego što su ova danas. Da bi došli do vrhunskoag ili značajnijeg rezultata nijednu stepenicu ne smijete preskočiti u organizaciji kluba kako na nivou Uprave tako i na ekipnom i stručnom, jer ukoliko zanemarite jedan segment budite sigurni da će on kad tad doći na svoj red kao crna rupa, samo je pitanje vremena kad će se to desiti. U tom momentu taj propust je teško zakrpiti i obično se usložnjava i produbljuje bez obzira da li je u pitanju igrački kadar, stručni kadar ili bilo koja klupska služba. Jedini dokazani i oprobani put je masovnost kroz koju dugoročno gledano ne stvarate samo igrače nego i armiju navijača budućih simpatizera kluba koji će jednoga dana možda biti novi članovi Uprave ili sponzori ali u svakom slučaju navijači i publika.
Premijer lige BiH i u muškoj i u ženskoj konkurenciji startale su prije nešto manje od mjesec dana. Po Vama glavni favoriti na titulu?
Neizvjesno i nezahvalno je prognozirati. Mišljenja sam da ukidanje play off-a je korak unazad i potrebno ga je vratiti jer podiže kvalitetu i zainteresiranost svih aktera.
Rukomet u BiH, kuda i kako dalje?
Jak Savez-jaki klubovi-jaka reprezentacija.
Sva tri faktora moraju međusobno interesno da budu isprepletena. Ukoliko svako vuče na svoju stranu još dugo ćemo biti na marginama svjetskog rukometa.
Zato je potrebno napraviti sistem po kojem će svi zajedno djelovati da bi u konačnici svi i imali koristi od toga. Uveliko smo van svjetskih trendova i moramo se spustiti na zemlju i shvatiti da sad mi moramo učiti od najboljih jer smo dragocjeno vrijeme izgubili.
Vaša poruka trenerima, rukometašima i rukometnim radnicima u BiH?
Nemam poruku, svi oni vrlo dobro znaju da je rukomet najtrofejniji ekipni sport u BiH koji je dao najviše olimpijskih,svjetskih i evropskih šampiona i da im taj podatak omogućava prostor za komotniji rad ali i visoko podignuti standard koji treba iz godine u godinu potvrđivati.
Svijet Rukometa
