Neće se dobri stari Sarač tek tako upustiti u nekakve euforije, ima i previše godina i previše iskustva, ali svako toliko je ipak osmijeh pobjegao, odao ga, otkrio koliko je sretan i zadovoljan onime što su njegovi igrači prikazali u pobjedi (30-26) protiv Rhein Neckar Löwena. Momčad koju je prije tjedan dana opisao kao “svlačionicu punu zombija” protiv prvaka Njemačke, ekstra jakog protivnika, izgledali su kao skupina gladnih, super motiviranih i odlično vođenih igrača.
– Prije svega, čestitke igračima na reakciji. Mogu reći da su 45 minuta radili ono što je trebalo, što sam tražio od njih, što smo se dogovorili… U posljednjih 15 minuta to nije bilo to, možda i zbog umora, zbog nekakvoga grča, ali dobro je. Vidjeli su da mogu, uspio sam ih u to uvjeriti, a sad treba nastaviti u istom ritmu – kazao je Zlatko Saračević pa nastavio:
– Znate kako je govorila moja pokojna majka: ‘Sine, nova metla uvijek dobro mete’. Znalo je i prije biti sličnih reakcija kad su se mijenjali treneri, ali ne želim da ostane na tome. Moramo dalje raditi, nastaviti igrati s ovakvom željom, motivom i angažmanom. Ponavljam, samo ne smijemo dozvoliti da ovo bude jedan bljesak.
Hvalili su i igrači svog trenera, čak mu i čestitali na načinu na koji ih je podigao u psihološkom smislu, a Nicolaj Jakobsen, kolega sa suprotne klupe, kazao je kako Löwen nije mogao pratiti Zagrebov ritam?! Kako sad to, momčad koja je dosad opisivana starom, sporom i teretnom odjednom pretrčava jureći Löwen…
– Ha, ha, ha, pa ne možeš vjerovati što čovjek kaže. Do prije tri dana to je bilo nemoguće… Ali neka, baš mi je drago zbog mojih igrača, najviše zbog njih. Vidio sam na njima da žele, da nisu više oni zombiji iz prvih dana kad sam došao, da su podigli glave – kaže Sarač, koji će svoje igrače, vjerovali ili ne, morati naučiti i kako se veseliti pobjedama!
– Ali doslovno… Baš sam im par minuta prije kraja na klupi rekao: ‘Ljudi moji, pa vi se ne znate veseliti! Je*bote, ili ste zaboravili kako se radovati ili je vama normalno da vodimo Löwena devet razlike’ – smijao se Saračević.
I kad tipa kao što je on pitaš da otkrije tajnu preporoda, nećeš čuti neko veliko filozofiranje.
– Nema tu recepta. Ja ovaj posao radim iskreno, pa tako i s njima iskreno razgovaram. Stvarno smo puno pričali, možda čak i više nego što je normalno, i grupno i pojedinačno. Druga stvar, tražio sam od njih interakciju. Nisam ja najpametniji, ne znam sve, ali ajmo pričati pa ćemo naći stil, način na koji igrati – govorio je Saračević.
Ako je netko eventualno sumnjao u to, legendarni ćelavac očito štošta zna o tom svom rukometu…
– Ne želim sad ispasti bahat ili prepotentan, ali Löwen je momčad koju se može pročitati. Zatvorili smo im neke stvari, na to je došao i njihov malo slabiji dan, možda i nešto umora od jako napornog tempa koji imaju u zadnje vrijeme, naših 45 minuta izvrsne igre… I kad se sve zbroji, dogodi se ovo što se dogodilo. Uh, baš nam je trebalo to… – zadovoljno je uzdahnuo Sarač.
Ponosan je, kaže, na 15 minuta 18-godišnjeg Tina Lučina, ali i na partiju koju je odigrao mladi Valentino Ravnić. Dosad standardni Dobrivoje Marković ostao je na klupi i navijao za njega…
– Bravo i za Markovića! Sat vremena je bodrio, galamio, pričao, sudjelovao u igri… A to od igrača i želim.
PPD Zagreb je konačno došao do prve pobjede u Ligi prvaka, napravio velik korak prema osmini finala, ali daleko je još kraj.
– Na pravom smo putu, još samo da se naučimo veseliti. Nije im išlo ni u svlačionici, nešto mi je mutna atmosfera… – nasmijao se opet Saračević, kojem ovih dana stiže i veliko pojačanje.
– Ja sam se preselio iz Dubrovnika, a u subotu mi stiže i žena. E, onda će sve biti lakše – kazao je Sarač, mahnuo i otišao svojim putem.
Što i nije loše kad je, rekosmo već, na pravom putu…
Izvor: 24sata.hr
