Banjalučki rukometaš Vladimir Vranješ u intervjuu za MONDO govorio je o svojoj reprezentativnoj karijeri u dresu Bosne i Hercegovine, koju je okončao ove sezone.
Povodom predstojećem dvomeča Ženskog rukometnog kluba Borac sa Benfikom u trećem kolu EHF Evropskog kupa, kontaktirali smo Vladimira Vranješa, pivota portugalskog tima u njegovom domu u Lisabonu.
Ljubazno se javio i istakao da zbog svojih obaveza u šampionatu i Evropi, nije previše upoznat sa ženskim timom Benfike, ali je istakao da “niko bez kvaliteta ne može da brani boje slavnog lisabonskog kluba”.
“O njihovoj igri ne znam mnogo jer ih nisam gledao uživo, ali znam da su dobre jer u Benfiku dolaze samo kvalitetne igračice. Vjerujem da će biti neizvjesna borba i da obje ekipe imaju svoje šanse za prolazak u narednu rundu”, rekao je Vranješ na početku razgovora za naš portal.
Prema njegovim riječima, kad se pomene Benfika prva asocijacija je fudbalski klub.
“Klub je ogroman, najbitniji je razumljivo fudbal, ali sve je to jedna velika sportska porodica. Na visokom su nivou, a u sportskom društvu, da tako kažem, Benfike, postoji po pet muških i ženskih klubova, što je najviše na svijetu”.
Vranješ je dodao da se navikao na život u Lisabonu nakon što je ovog ljeta iz bjeloruskog Meškov Bresta stigao u Benfiku.
“Kad sam tek otišao u Bjelorusiju (iz Mađarske, gdje je igrao za Pik Seged i Tatabanju, prim.aut) mislio sam da sam otišao na kraj svijeta, ali shvatio sam brzo da nije tako jer je bliže Banjaluci iz Bjelorusije nego iz Portugala. Lijep je život ovdje u Lisabonu, mada je trenutno malo hladnije zbog vjetra i kiše, ali stvarno je ovdje sve super. Benfika je stvarno ogroman klub, prava institucija. Jako blizu stanujem stadiona ‘La Luž’ i gledao sam uživo nekoliko fudbalskih utakmica. A kad ne odem, čujem u stanu huk navijača kad kreiraju šanse i postižu golove. I Rukometni klub Benfika je stvarno veliki, imamo velike derbije sa Sportingom i Portom, igra se brz rukomet i liga je jako dobra jer se na svakom gostovanju možeš okliznuti ako ne budeš dao sto odsto svojih mogućnosti. Dosta lijepo i ‘školovano’ igraju, iz godine u godinu im se dižu klubovi, kao i reprezentacija Portugala”.
Iskusni 33-godišnji pivot je ove sezone poslije 12 godina okončao reprezentativnu karijeru u Bosni i Hercegovini.
“Dugo sam bio u reprezentaciji i na početku moje karijere smo nekoliko puta igrali protiv Portugala i redovno smo ih pobjeđivali. Bili smo mladi i tada pod navodnim znacima ‘klasa iznad njih’ u kvalifikacijama. Ali, njihova velika sportska društva poput Benfike, Sportinga i Porta su stali iza rukometa, ulagali su novac, učili od drugih, nisu poput nas mislili da su najpametniji. Sad bi vjerujem u sudaru s njima bez većih problema BiH izgubila, a prije 10-ak godina je bilo obrnuto. Rukomet se diže u Portugalu, dvorane su poprilično pune, napreduju iz godine u godinu, bili su strpljivi, učili i primjenjivali ono što su učili. Sad su došli do tog nivoa, imaju relativno mlade igrače i mogu dosta toga napraviti u budućnosti”.
Nije pretjerani optimista nakon penzionisanja lidera “zmajeva” poput Nikole Prcea, Ivana Karačića, ali smatra da “podmlađenom” timu i novom selektoru Irfanu Smajlagiću treba pružiti podršku.
“Što se tiče naše reprezentacije, ne znam šta bih rekao da li je to podmlađivanje ili ne. Imamo dosta igrača od 29, 30 godina, samo su neki drugi igrači upali nakon što su se lideri tima oprostili. Žao mi je što se ne mogu dogovoriti za napredak bh. rukometa. Nebitna je nacionalnost, u toj ekipi ima i Srba i Hrvata i Bošnjaka i ne bi trebalo da bude opstrukcija u selekciji, da reprezentacija ide gore. Izabran je novi selektor, treba mu dati podršku, da proba da realizuje svoje ideje, da se BiH ustali na velikim takmičenjima. Mi smo bili na tri, dva Evropska i jedno Svjetsko prvenstvo, mislim da je to veliki uspjeh, ne znam da li je neka druga bh. selekcija to ostvarila u nekom drugom kolektivnom sportu. Imali smo šansi i za više, gubili smo za gol neke mečeve, neke nismo dobro završili administraciju, ali opet mislim da smo napravili dobar uspjeh za to vrijeme”.
Banjalučanin je dodao da je u 12 godina igranja za BiH sazrio i kao čovjek i kao rukometaš.
“Ja im želim sve najbolje, biću njihov navijač i dalje jer sam u tom timu proveo lijepih 12 godina. Naučio sam mnogo, stekao prijatelje za cijeli život jer smo bili pravi tim. Nikad se nije gledalo ko je ko i odakle dolazi. Slavili smo zajedno i Božiće i Bajrame, radovali se pobjedama i tugovali nakon poraza. Bili smo homogena ekipa i zato smo napravili rezultat. Naravno i selektori (Vojislav Rađa, Dragan Marković, Bilal Šuman i Ivica Obrvan, prim.aut) dali su doprinos i zahvaljujući njihovom vođstvu smo to ostvarili. Nadam se da se politika nikad neće uvući u sport jer je on važan za prepoznatljivost neke države u inostranstvu. Eto na primjer, vama je trener ženskog tima Benfike (Žoao Alešandre Florensio, prim.aut) pominjao Borac i uspjehe banjalučkog kluba, a nije neke druge stvari. Sport treba da bude nešto po čemu ćemo biti prepoznatljivi u svijetu”, zaključio je Vranješ, koji je tokom igračke karijere nastupao još za matični Borac m:tel, Prijedor, slovenački Slovenj Gradec i španski Ademar Leon.
Osvojio je EHF Kup sa mađarskim Pik Segedom, dva Kupa BiH sa banjalučkim klubom, dvije titule i kup u Bjelorusiji sa Meškov Brestom, kao i Superkup Portugala sa Benfikom.
Izvor: Mondo.ba
